Tog popodneva, nakon što sam završila s kupovinom, krenula sam prema automobilu. Na parkiralištu sam primijetila dječaka koji je stajao kraj jednog vozila i djelovao uznemireno.
Bio je bos i vidno potresen, a njegov pogled bio je uprt u unutrašnjost auta. Oko njega nije bilo odraslih osoba. Prišla sam mu i tiho pitala:
— “Je li sve u redu? Gdje su ti mama ili tata?”
Nije odgovorio, samo je pokazivao prema prozoru. Ubrzo sam shvatila da u automobilu sjedi žena koja ne reagira. Kroz staklo sam vidjela vrećice s namirnicama i pokušala privući pažnju iznutra, ali bez uspjeha.
Bez oklijevanja sam pozvala hitnu pomoć i ostala uz dječaka, pokušavajući ga umiriti. Ubrzo su stigli bolničari i brzo reagirali. Nakon nekoliko minuta, potvrdili su da je žena stabilno i da će sve biti u redu.
Dječak se ponovo smirio, držeći majku za ruku. U tom trenutku osjetila sam ogromno olakšanje – kao i zahvalnost što sam bila na pravom mjestu u pravo vrijeme.
💬 Kratka misao za kraj
Ovaj događaj me podsjetio koliko je važno biti prisutan, svjestan i spreman reagirati kada nešto djeluje neobično. Ne znamo uvijek što se događa u tuđem životu – ali jedan pažljiv pogled i dobra volja ponekad mogu napraviti veliku razliku.
🔹 Ova priča služi kao podsjetnik na važnost zajedništva, brige i pravovremene reakcije. Ukoliko primijetite sličnu situaciju – uvijek se obratite nadležnim službama.
