Muž je, kao i svakog dana, doÅ”ao kuÄi s posla. Äim je skrenuo u dvoriÅ”te, zatekao je neobiÄan prizor: troje djece u pidžamama, blatnjava i nasmijana, trÄkaraju po travnjaku. Svuda po dvoriÅ”tu razbacane kutije hrane, omoti Äokolade, otvorena vrata auta, ulazna vrata Å”irom otvorena ā a psa nigdje na vidiku.
Sa sve veÄom brigom, uÅ”ao je u kuÄu.
U dnevnoj sobi ā potpuni haos. Lampa prevrnuta, tepih zgužvan, televizor na najglasnije, a soba zatrpana igraÄkama. Kroz kuhinju je samo proÅ”etao u Äudu: sudopera puna prljavih sudova, frižider otvoren, ostaci hrane svuda, Äak i po podu ā a usred kuhinje, mala gomila pijeska!?
Zabrinut, krenuo je na sprat, preskaÄuÄi igraÄke i razbacanu odjeÄu. Iz kupatila je curila voda. Otvorio vrata ā voda u kadi puna pjene, peÅ”kiri natopljeni, toalet papir razvuÄen od zida do zida.
U žurbi je otvorio vrata spavaÄe sobe ā i tamo ga je doÄekala ona.
Njegova žena, u pidžami, opuÅ”teno leži na krevetu, Äita knjigu i smijeÅ”i mu se.
ZateÄen, pita je:
ā Å ta se, pobogu, ovdje danas dogodilo!?
Ona ga je pogledala s osmijehom i rekla:
ā ZnaÅ” kad svaki dan doÄeÅ” kuÄi i pitaÅ”: “Å ta si ti uopÅ”te radila po cijeli dan?!”
ā Pa⦠znam.
ā E pa, danas to nisam radila.
I nastavila da Äita. šš
š” Poruka ove priÄe:
Ponekad zaboravimo koliko truda, energije i ljubavi je potrebno da bi dom svakodnevno āfunkcionisaoā. Kada taj rad na kratko nestane ā razlika postaje oÄigledna.
Cijenite one koji vode kuÄu. Oni rade viÅ”e nego Å”to se vidi.