Majčinska ljubav predstavlja važan temelj u razvoju emocionalne sigurnosti kod djece. Kada ta emocionalna podrška izostane, moguće su određene posljedice koje mogu uticati na ponašanje i emocionalni razvoj – kako u djetinjstvu, tako i u odrasloj dobi.
U nastavku donosimo deset karakteristika koje se mogu pojaviti kod osoba koje nisu imale dovoljno izražene majčinske topline u ranom razvoju – kao i razloge zašto je važno prepoznati ove obrasce i raditi na njihovom prevazilaženju.
1. Nisko samopouzdanje
Djeca koja nisu dobijala dovoljno potvrda i ohrabrenja često razvijaju osjećaj nesigurnosti i sumnje u vlastitu vrijednost.
2. Strah od odbacivanja
U nedostatku stabilne emocionalne veze, može se razviti osjetljivost na gubitak i potreba za dodatnim uvjeravanjima u bliskim odnosima.
3. Emocionalna osjetljivost
Bez ranog modela emocionalne podrške, djeca mogu imati poteškoće u izražavanju i regulisanju emocija.
4. Teškoće u odnosima
Povjerenje i bliskost u odraslim odnosima mogu biti izazov, posebno ako dijete nije imalo primjer stabilnih i sigurnih odnosa.
5. Povećana osjetljivost na stres
Emocionalna nesigurnost u djetinjstvu može dovesti do većeg rizika od anksioznosti u stresnim situacijama.
6. Visoka potreba za postignućem
Neka djeca pokušavaju da zadobiju prihvatanje kroz uspjeh i perfekcionizam, što može voditi do stalnog pritiska.
7. Potreba za kontrolom
Potreba za sigurnošću može se izraziti kroz potrebu da se sve drži pod kontrolom, uključujući međuljudske odnose.
8. Teškoće s empatijom
Ukoliko dijete nije doživjelo emocionalnu podršku, može imati izazov u prepoznavanju i razumijevanju emocija kod drugih.
9. Izbjegavanje emocionalnih tema
Neka djeca razvijaju obrambeni mehanizam kroz povlačenje i zatvaranje pred emocionalnim iskustvima.
10. Osjećaj emocionalne praznine
Odsustvo bliskog odnosa u ranim godinama može dovesti do trajnog osjećaja unutrašnje praznine, što može uticati na emocionalni balans.
✅ Može li se to promijeniti?
Da – uz svijest, podršku i volju za lični razvoj, mnogi ljudi uspijevaju izgraditi emocionalnu stabilnost i zdravije obrasce ponašanja. Neki od koraka koji mogu pomoći:
- Razgovor sa stručnjakom (psiholog, terapeut)
- Rad na emocionalnoj pismenosti (učenje prepoznavanja i izražavanja emocija)
- Razvijanje samopouzdanja i samosuosjećanja
- Zdravi odnosi i okruženje koje podstiče rast
- Samopodrška kroz kreativnost, edukaciju i lični razvoj
📌 Zaključak
Iako iskustva iz djetinjstva ostavljaju trag, svako ima mogućnost da kroz lični razvoj pronađe emocionalnu ravnotežu i izgradi ispunjeniji život. Razumijevanje vlastitih obrazaca ponašanja je prvi korak ka pozitivnoj promjeni.
