U ovom čalanku vam donosimo jako zanimljivu priču u kojoj se radio dvije prijateljive koje su doživile jako tešku sudbinu nakon što su otete.Ruskinje Ekaterina i Elena bile su dvije nerazdvojne prijateljice koje nisu znale da će im 30. rujna 2000. godine, kada su krenule na proslavu blagdana mučenica ljubavi, vjere i nade, sudbina pripremiti nevjerojatnu situaciju koja će im iz temelja promijeniti živote.
- Odnosno, na svojoj su koži osjetili nešto nezamislivo, a cijeli slučaj šokirao je svijet. Tada je Ekaterina imala 14, a Elena 17 godina. Viktor Mokhov, stanovnik Ryazanjske oblasti, kojeg su novinari prozvali “luđakom iz Škorpiona”, oteo je i silovao dvije djevojke gotovo četiri godine. Sve se dogodilo samo 150 kilometara od Moskve, a kraj priče je nezamisliv.
Što se dogodilo te kobne noći? Dok su se tinejdžerice vraćale kući, iza njih se zaustavio automobil, a vezao ih je Viktor Mokov (48), radnik lokalne tvornice automobila. On je tada bio sa svojom “djevojkom” Jelenom Badukinom (25) (što se kasnije pokazalo neistinitim), Ekaterina i Elena mislile su da su sigurne i par im je želio pomoći. Dogovorili su se da će ih odvesti kući. Međutim, u autu im Victor daje votku i veliku količinu sedativa. Ošamućen, odvezao ih je u gradić u kojem je živio Skopin.
- Djevojke su se probudile u podrumu oko tri metra iznad zemlje, a nitko nije mogao čuti njihove vriske. Proveo je godine konstruirajući užasna mjesta zločina. Mokov je ćeliju gradio tri godine. Sve u prostoriji, dužine i širine oko 3 metra, ručno je izrađeno. Iznad podruma je prostorija u koju se ulazi kroz skrivena vrata. Sam Molkov jedva je mogao proći kroz ovaj otvor.
Od tog trenutka počele su četiri godine patnje za Ekaterinu i Elenu. Posvjedočili su kasnije da ih je Mokov svaki dan bičevao gumenim crijevom i silovao. Ponekad, kad bi se opirali, uskraćivao bi im hranu i isključivao im struju tijekom oštrih ruskih zima. Osim toga, omogućit će ulazak zraka u podrum kako bi se ograničio kisik. Dok bi ih silovao, odvodio bi ih u posebnu prostoriju u podrumu, prekrivenu isječcima iz pornografskih časopisa, i zadirkivao ih. – Imamo dva kreveta na kat i spavamo zajedno.
- Prvo smo cijeli dan ležali, plakali i grlili se. Šest mjeseci kasnije počeli smo spremati krevete, čistiti i raditi sve što je izgledalo kao normalan život kako bismo spriječili razmišljanje o tome kroz što prolazimo. rekla je Katia. Lena je, pak, primijetila da se svaki dan mole i ne gube nadu u spasenje. – Umiremo od straha, ali ima nade. Htjeli smo vjerovati da će nas jednog dana pustiti, iako nam je i sam mnogo puta rekao: „Zašto bih vas pustio, bilo bi vas puno lakše ubiti“.
Unatoč tome, nismo gubile nadu, uvijek smo bile spremne i ako bi postojala mogućnost da zatražimo pomoć, nosile bismo sa sobom papirić s našom porukom i informacijama”, rekla je Lina, koja je bila zatvorena s Katjom, koja je bila njegova seksualna robinja. Dodao je da je on vrlo bezosjećajna osoba i da se nikako nisu mogli naviknuti na njegov smrad. – On je okrutan, zao, lukav, podmukao i kukavica.
- Lena je rekla da uvijek smrdi i da se nikad ne možemo naviknuti na to. Kako bi ostale prisebne i spriječile pad u očaj, djevojke su se od užasa koje su proživjele odvratile vježbanjem, čitanjem i pisanjem poezije. Mokov im je 1. svibnja 2001. poklonio crno-bijeli televizor. – Ističu da reklamu gledamo sa zadovoljstvom, pa čak i uzbuđenjem. Predstava potpuno mijenja njihov dotadašnji život u podrumu. Priča o Sabine Darden koju su vidjeli na televiziji dala im je nadu jer je riječ o ženi koja je uspjela pobjeći svom zlostavljaču u Belgiji.
Kako je vrijeme odmicalo, Mokov je počeo blažiti prema njima. Kupio im je i videorekorder. Gotovo četiri godine kasnije, čak ih je natjerao da izađu iz podruma kako bi vježbali sat vremena svake večeri. Ali sve to radi sa svrhom. Kad se student doseli u susjedstvo i želi je uhvatiti, Katja i Lena imaju zadatak zavesti je. Na taj način Katia je uspjela doći do video kasete s njihovim podacima koju su morali predati policiji.
- Njihov plan je konačno upalio! Policija je 26. travnja 2004. godine pokucala na vrata podruma i spasila djevojke. Točno 1326 dana kasnije ponovno su viđeni. Lena je mogla hodati samo nekoliko koraka. Mirisala je na pljesniv, a koža joj je bila zelena. Kad je puštena, bila je u osmom mjesecu trudnoće s Mohovim trećim djetetom, koje je bilo mrtvorođeno. Nije znala što se dogodilo s drugo dvoje djece koje je ranije rodila.
– Dok sam bila trudna s tim bebama, nisam o njima razmišljala kao o djeci, nego kao o stranim predmetima koje mi guraju u tijelo. Ne osjećam ništa prema njima – rekla je. No nakon izlaska iz zatvora osjetila je majčinski instinkt i zamolila policiju da pronađe njezino dijete. Više ih nije vidjela jer nisu pronađeni, a kako je rekla, bila je rastrzana između želje da ih vidi i želje da ih zaboravi.
- Znam da bi mi se zgrozila djeca koja se rađaju na tako užasan način. S druge strane, ja sam ih rodila – iskrena je Lena. Mokov je u svoju obranu iznio šokantnu tvrdnju da je “želio povećati natalitet u Rusiji, zbog čega je želio puno djece”. Osuđen je na 17 godina prisilnog rada i 2 godine zatvora. Gdje su sada kriminalci? Pušten je 3. ožujka 2021. Mohov će ostati pod upravnim nadzorom sljedećih šest godina. To znači da noću (od 22 do 6 sati) ne smiju napuštati svoj dom. 00), odlazili su na masovna događanja i napuštali skopsku oblast Ryazanjske oblasti bez dopuštenja Ministarstva unutarnjih poslova
