Anksioznost se sve češće uočava kod djece i mladih, iako se nekada smatrala isključivo izazovom odraslih. Mnogi stručnjaci za razvoj djece primećuju da svakodnevne interakcije i stilovi roditeljstva mogu imati uticaj na to kako dijete razvija otpornost, samopouzdanje i emocionalne strategije.
U nastavku donosimo pregled uobičajenih obrazaca ponašanja koji mogu uticati na emocionalno stanje djeteta, kao i savjete kako ih prepoznati i eventualno prilagoditi – s ciljem stvaranja sigurnijeg i podržavajućeg porodičnog okruženja.
1. Pretjerana kontrola može umanjiti osjećaj samostalnosti
Roditelji često, iz želje da zaštite dijete, preuzimaju potpunu kontrolu nad svakodnevnim aktivnostima – od donošenja odluka do rješavanja izazova. Međutim, dugoročno gledano, ovakav pristup može umanjiti djetetovu sposobnost da razvije samostalnost i povjerenje u vlastite izbore.
Šta može pomoći:
Pružite djetetu priliku da uči kroz iskustvo – uključujući i greške. Podrška ne mora značiti rješenje – već prisustvo, strpljenje i osnaživanje.
2. Negiranje emocija može otežati njihovo razumijevanje
Rečenice poput “Nemoj plakati” ili “Nije to ništa strašno” često se izgovaraju iz dobre namjere. Ipak, kada se emocije ne priznaju, djeca mogu steći utisak da njihova osjećanja nisu važna ili da ih treba potiskivati.
Šta može pomoći:
Umjesto da umanjujete osjećanja, pokušajte ih imenovati zajedno sa djetetom. Recite, na primjer: “Izgleda da si tužan/na. Hajde da pričamo o tome.”
3. Fokus na postignuća umjesto na trud može izazvati pritisak
Kada se pažnja roditelja uglavnom usmjerava na rezultate, a ne na trud, djeca mogu razviti osjećaj da moraju stalno “biti najbolja” kako bi zaslužila pohvalu.
Šta može pomoći:
Pohvalite trud, upornost i učenje. Napravite prostor za greške i poruke poput: “Svaka greška je prilika da naučiš nešto novo.”
4. Emocionalna dostupnost igra važnu ulogu
Roditeljska pažnja nije samo fizičko prisustvo – već i spremnost da saslušamo, prepoznamo i reagujemo na djetetove emocionalne potrebe. U savremenom tempu života, lako se desi da to nesvjesno zanemarimo.
Šta može pomoći:
Odvojite svakodnevno vrijeme bez tehnologije – za razgovor, igru ili zajedničke aktivnosti. Djeca brzo prepoznaju kada im je roditelj istinski posvećen.
Šta roditelji mogu učiniti već danas?
Ne postoji savršen roditelj, ali svaki korak ka svjesnijoj komunikaciji i podršci pravi razliku. Evo nekoliko jednostavnih smjernica:
- Prihvatite dijete bezuslovno, čak i kada griješi.
- Priznajte sopstvene greške – to djeci šalje poruku da je u redu ne znati sve i da učenje traje cijeli život.
- Slušajte pažljivo, bez potrebe da odmah rješavate problem.
- Podstičite istraživanje uz podršku, a ne strah.
Zaključak: Male promjene čine veliku razliku
Roditeljstvo je proces učenja i rasta – za sve uključene. Uz razumijevanje i svjesnost, moguće je stvoriti stabilno i podržavajuće okruženje koje pomaže djetetu da razvije emocionalnu otpornost, samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.
Djeca koja se osjećaju viđena, prihvaćena i podržana imaju veće šanse da uspješno prebrode svakodnevne izazove – i razviju zdrav odnos prema sebi i svijetu oko sebe.
