Otac je jednog dana rekao svojoj kćerki:
– „Sada kada si završila fakultet, želim ti pokloniti auto koji sam odavno čuvao za tebe. Ali, prije nego što ti ga predam, odvezi ga u jednu auto-radnju u gradu i vidi koliko bi ti ponudili za njega.“
Kćerka je to i učinila, a kad se vratila, rekla je:
– „Ponudili su mi 1.000 eura. Rekli su da je auto star i iznošen.“
Otac joj zatim reče:
– „Onda pokušaj u drugoj radnji. Možda tamo procijene drugačije.“
Nakon što je posjetila drugu radnju, vratila se s još lošijom ponudom:
– „Oni su mi ponudili samo 100 eura. Smatraju da nije u dobrom stanju i da zahtijeva puno popravki.“
Otac se nasmije i predloži:
– „Otiđi do lokalnog auto-kluba, gdje se okupljaju zaljubljenici u klasične automobile. Pokaži im vozilo.“
Kada se vratila, bila je vidno iznenađena:
– „Jedan čovjek mi je ponudio 100.000 eura! Rekao je da je auto rijedak, dobro očuvan i ima veliku kolekcionarsku vrijednost.“
Otac joj tada reče:
– „Upravo sam htio da naučiš važnu lekciju: ako se nađeš na pogrešnom mjestu, ljudi možda neće prepoznati tvoju pravu vrijednost. Ne dozvoli da te to obeshrabri. To ne govori ništa o tvojoj vrijednosti – već samo o mjestu na kojem se nalaziš.**
Pouka:
Tvoja vrijednost ne opada ako je drugi ne prepoznaju. Okruži se ljudima koji znaju cijeniti ono što jesi – i ono što nosiš u sebi.
