Jednog običnog jutra, gradski autobus bio je pun ljudi koji su putovali na posao, fakultet ili obavljali svakodnevne obaveze. Među putnicima je bila i jedna starija gospođa, uredno obučena, s osmijehom na licu, i mlada djevojka s modernim stilom i vidljivom tetovažom na vratu.
Kako su sjedile jedna pored druge, baka je krajičkom oka primetila tetovažu i nakratko se zadržala pogledom na njoj, pokušavajući da pročita šta piše. Djevojka je to primijetila i, očigledno iznervirana, upitala pomalo drsko:
– „Šta gledate? Nije valjda da u vaše vrijeme nije bilo tetovaža?“
Baka se nije uvrijedila. Umesto toga, srdačno se nasmešila i odgovorila blagim, smirenim tonom:
– „Draga moja, u moje vreme je bilo svega. Trideset godina sam provela radeći i putujući po Aziji. Kasnije sam predavala kineski jezik na fakultetu. Vidjela sam mnoge običaje, umjetnost, pa i tetovaže koje nose posebno značenje u različitim kulturama.“
Zatim je dodala uz blagu dozu zbunjenosti:
– „Ali, moram priznati da mi nije jasno zašto ti na vratu piše:
‘Jednom odmrznuto ne zamrzavati ponovo.’„
Djevojka je za trenutak zanijemila. Nije znala šta da kaže. Niti da se nasmije, niti da odgovori. Očigledno, nije bila svjesna značenja teksta koji je ponosno nosila.
U autobusu je nastala tišina, a nekoliko putnika koji su čuli razgovor s blagim osmijehom su spustili pogled. Baka se samo nastavila blago smiješiti, gledajući kroz prozor.
Pouka
U današnje vrijeme, tetovaže su sve češće sredstvo izražavanja individualnosti, stila ili životne filozofije. I to je potpuno u redu. Međutim, ponekad je važno znati šta tačno nosimo na sebi — posebno kada je riječ o nečemu trajnom.
Svaka tetovaža ima potencijal da ispriča priču. Pa neka ta priča bude ona koja ima smisla — i za vas, i za one oko vas.
