Tada sam imao 20 godina. Svaki dan, prije i poslije fakulteta, odlazio bih u bolnicu i bio pored nje – pričao joj, držao je za ruku, bio tu.
Jednog dana zazvonio mi je telefon – bila je to naša pjesma, Kelly Rowland – When Love Takes Over. Izašao sam da se javim. Kad sam se vratio, ona je polako otvarala oči, nasmiješila se i tihim glasom rekla: ‘Volim te.’
Bio je to najljepši osmijeh koji sam ikada vidio.
Nažalost, to je bio i njen posljednji trenutak. Ljekari su dali sve od sebe, ali nije bilo pomoći. Uvijek ću se sjećati tog vremena, njene hrabrosti i tog osmijeha.
Svake godine, 20. septembra u 11:42, gdje god da se nalazim, pustim našu pjesmu, sjetim se nje i tiho kažem: ‘I ja tebe.'”
