Uvod
Grad Konjic je krajem ljeta ove godine pogođen velikom tragedijom – 11‑mjesečni dječak Dženis Duranović preminuo je nakon što mu, po tvrdnjama majke, nije pružena adekvatna medicinska pomoć. Ovaj slučaj otvara pitanja o standardima zdravstvene skrbi, odgovornosti medicinskog osoblja i potrebi za sistemskim promjenama. U nastavku donosimo detalje slučaja, reakcije majke, potencijalne slabosti u zdravstvenom lancu i poruke koje bi cijelo društvo trebalo da čuje.
Šta se desilo
- Dženis Duranović je 7. septembra pregledan u Domu zdravlja Konjic. Nakon pregleda, roditelji su privatnim vozilom krenuli prema Mostaru.
- Na putu ih je sustigla Hitna pomoć, ali, uprkos intervenciji ljekara, dječak nije preživio.
- Dženaza (dženaza-namaz) održana je 10. septembra u haremu Spiljani, gdje je dječak ukopan.
Reakcija majke i apel za pravdu
Majka, Elma Žiko, oglasila se javno putem društvenih mreža s emotivnom, ali i odlučnom porukom:
- Najavila je protest ispred bolnice u Konjicu, zakazan za 26. septembar 2025. u 13:30, na dan koji bi bio Dženisov rođendan, s ciljem poručivanja da se slični slučajevi više ne ponavljaju.
- Kritikovala je medicinsko osoblje, posebno dežurnu doktoricu, navodeći da pomoć nije bila adekvatna i da nijedno dijete ne bi trebalo biti upućeno privatnim vozilom bez osiguranog transporta Hitne pomoći.
Njene riječi ukazuju na osjećaj nepravde, ali i na želju da se otvori razgovor o standardima u zdravstvenoj službi te da se zaštiti prava pacijenata.
Gdje su mogući propusti
Iako slučaj još uvijek može imati nejasnih tačaka, prema izjavama majke i lokalne javnosti, moguće slabosti uključuju:
- Procedura hitnog transporta
Da li je u slučaju pregledanosti urađena procjena potrebe za transportom Hitne pomoći? U situacijama kada je stanje djeteta ozbiljno, odgovornost ljekara uključuje procjenu transporta i organizovanje adekvatnih sredstava. - Komunikacija doktorice s roditeljima
Kako majka tvrdi, podaci su štampani, evidentirani — važno je razumjeti da li je roditeljima objašnjen stepen hitnosti, moguće rizike i opcije. - Opterećenje i resursi doma zdravlja
Manjak resursa, nedostatak opreme, gužve ili nedovoljna koordinacija s urgentnim službama mogu uticati na brzinu i kvalitet reakcije. - Transparentnost i odgovornost
Da bi povjerenje u sistem bilo održivo, potrebno je jasno i pošteno ispitati sve okolnosti, dozvoliti učešće nezavisnih tijela ili nadležnih instanci — medicinskih, pravnih i društvenih.
Zaštita i prava pacijenata
Ovaj slučaj podsjeća na važnost da svaka porodica bude upoznata sa svojim pravima u zdravstvenom sistemu:
- Pravo na informisanu odluku — roditelji bi trebali znati šta je stanje djeteta, koje su mogućnosti liječenja i transporta.
- Pravo na siguran i adekvatan transport u urgentnim situacijama — kada je stanje hitno, odgovarajuća služba transporta mora biti osigurana.
- Pravo na jasnu dokumentaciju — svi pregledi, nalazi, uputi i intervencije trebaju biti evidentirani, kako bi mogla postojati mogućnost provjere postupaka.
Šta se može učiniti da se spriječe slične tragedije
Evo nekoliko smjernica koje bi mogle doprinijeti poboljšanju situacije:
- Jačanje kapaciteta hitne medicinske službe — bolja koordinacija, brži reagovanje, dostupnost transporta.
- Edukacija medicinskog osoblja o protokolima hitnih slučajeva — kada roditelj ne može osigurati transport, služba mora preuzeti inicijativu.
- Jasne interne procedure za ocjenu stanja pacijenta — kada je djetetu potrebno hitno zbrinjavanje, bez nepotrebnih odlaganja.
- Uključivanje zajednice i transparentnost — protesti i javni razgovori mogu biti katalizatori promjena, ali je važan i institucionalni odgovor — istraga i eventualna sankcija ako postoji greška.
Zaključak
Tragedija koja je pogodila porodicu Dženis Duranović iz Konjica potresla je lokalnu zajednicu, ali i šire probudila pitanja koja su često zanemarivana — odgovornost u zdravstvu, pravo na adekvatnu medicinsku skrb i transparentnost u radu institucija.
Majka je svojom porukom pokrenula apetit za promjenu i otvorenim pozivom na protest ukazala da odgovornost nije samo lična, nego i društvena. Žrtva djeteta nas podsjeća da svako od nas ima ulogu — da zahtijeva, da podržava, da se ne mirimo sa lošim standardima.
Kada institucije odgovaraju, kada se greške priznaju, kada se promijeni praksa, onda tragedije možda neće moći biti izbrisane, ali njihovi uzroci mogu biti(bar djelimično) prekinuti. Justice for Dženis znači da ovaj slučaj ne ostane samo bolna priča, nego lekcija za bolju zdravstvenu zaštitu za sve.
