Priče o nestalim bebama iz porodilišta – slučajevima u kojima su majke odšle iz bolnice bez svog novorođenčeta, ili su im rekli da je beba preminula – ne govore samo o tragediji pojedinca, već ukazuju na sistemske probleme u dokumentaciji, procedurama i odgovornosti. Jedna od žena koja već godinama traga za odgovorima je Ana Pejić, čije sumnje otvaraju pitanja koja mnogo ljudi želi da zaboravi, a da nisu razriješena.
Ko je Ana Pejić i šta je otkrila
- Ana Pejić rodila je 1988. godine carskim rezom u Sremskoj Mitrovici. Tada joj je rečeno da je beba – djevojčica – preminula.
- Tek decenijama kasnije, 2014. godine, počinje da provjerava dokumente i primjećuje kontradiktorne informacije: u jednom papiru stoji da je rodila djevojčicu, u drugom da je umrla muška beba.
- Na osnovu tih podataka, pokreće istrage, prijavljuje slučaj nadležnim institucijama, traži matične knjige i izvode, te pokušava da sazna istinu o svom djetetu.
- Ana Pejić je poznata i kao predsjednica Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, i smatra da postoji mnogo sličnih slučajeva širom bivše Jugoslavije, gdje roditelji tvrdoglavo traže odgovore.
Šta su provjerene činjenice, a šta je predmet sumnje
Provjereno:
- Postoje dokumenti koji pokazuju kontradikcije u evidencijama rođenja i smrti koje je Pejić konsultovala.
- Pejić je formalno podigla prijave i zahtjeve za objašnjenje od institucija, tražeći gdje je njeno dijete i šta se tačno dogodilo.
- Udruženje roditelja nestalih beba postoji kao organizacija koja objedinjuje roditelje suočene sa sličnim iskustvima, i dokumenti i svjedočenja se sakupljaju.
Nesigurno ili nepotvrđeno:
- Nije potvrđeno da je došlo do stvarne zamjene beba u porodilištu u Foči ili drugdje — ti navodi su predmet svjedočenja i medijskih izvještaja, ne pravosudno dokazanih sudskim presudama.
- Nije utvrđeno u javnom dokumentu da je određena beba iznijeta iz zemlje ili data moćnim porodicama, iako postoje tvrdnje i sumnje.
- Nije dokazano da su sve tvrdnje koje se povezuju s navodnim zamjenama beba dio organizovane kriminalne mreže, mada postoje sumnje i zahtjevi roditelja da se ispita moguće sistemsko djelovanje.
Zašto je ova tema važna
- Emocionalni i psihološki uticaj: Majke koje veruju da im je dijete umrlo i kasnije otkriju mogućnost nestanka ili zamjene, žive s ogromnim psihološkim stresom, bolom i neizvjesnošću.
- Pravo na identitet: Svako dijete ima pravo da zna svoje porijeklo – gdje je rođeno, ko su mu roditelji – što je temelj ljudskih prava i dostojanstva.
- Transparentnost zdravstvenih i matičnih institucija: Postoje slojevi nejasnoća u dokumentaciji, razlici u matičnim knjigama, izdavanju izvoda, što zahtijeva bolju kontrolu i odgovornost.
- Pravna zaštita roditelja: Institucije imaju odgovornost da preuzmu slučajeve ozbiljno, da pruže pouzdane informacije i omoguće pristup dokumentima.
Šta se može učiniti da se ovakvi slučajevi razjasne
- Potrebno je da nadležne institucije omoguće neovisne istrage: da se komentari, tvrdnje i svjedočenja ispita, da se prikupi što više dokumentacije, izvoda, matičnih listova, svjedočenja medicinskih osoba.
- Pravni mehanizmi: roditelji trebaju imati jasne kanale da podnose zahtjeve, da traže preglede dosijea i da imaju pristup sudskim ili državnim tijelima koja su odgovorna.
- Podrška zajednice i organizacija: Udruženja roditelja nestalih beba igraju važnu ulogu u povezivanju porodica, dijeljenju informacija i podizanju svijesti.
- Medijsko izvještavanje: mediji trebaju izvještavati na temelju potvrđenih činjenica, izbjegavati senzacionalizam i pružiti prostora za glas roditelja, ali i za odgovor zdravstvenih institucija.
Zaključak
Priče poput slučaja Ane Pejić pokazuju koliko je važno da društvo ne zanemaruje tuđe boli i nepravde, čak kada su one stare i zaboravljene. Nisam sigurno da će svi navodi biti potvrđeni, ali svaka majka i svaki otac imaju pravo na istinu.
Traženje istine, dokumentacije i priznanja nije samo lična borba – to je borba za pravo na identitet, dostojanstvo i pravdu. Nekada je to teško, bolno i dugo traje, ali bez tog napora ne možemo imati zdrav odnos s prošlošću, niti graditi povjerenje u sistem.
