Godine 2009. svijet je sa zanimanjem pratio priču o Nadji Suleman, ženi iz Kalifornije koja je u jednom porođaju donijela na svijet osam beba – prve osmorke koje su sve preživjele. Ova vijest tada je odjeknula širom planete, ne samo zbog medicinskog čuda, već i zbog činjenice da je Nadja već bila majka šestoro djece. Danas, više od deceniju kasnije, Nadja Suleman živi sa ukupno 14 djece i otvoreno govori o izazovima i ljepotama majčinstva.
Porodični život: Više od svakodnevice
Nadja često opisuje svoj život kao „organizirani haos“. Njena svakodnevica uključuje vođenje domaćinstva, planiranje obroka, školskih aktivnosti, medicinskih pregleda i svih ostalih obaveza koje dolaze s velikim brojem djece. Iako zvuči naporno, ona tvrdi da je uz dobru organizaciju i timski duh moguće stvoriti skladno i funkcionalno porodično okruženje.
Svako dijete ima svoj zadatak – neko pomaže u kuhinji, neko u pospremanju, dok su starija djeca često podrška mlađima. Nadja redovno ističe važnost zajedništva i međusobnog poštovanja, podsjećajući svoju djecu da su porodica jedan tim i da svako ima svoju ulogu.
Posebni izazovi i posebna ljubav
Među njenom djecom je i sin sa autizmom, koji zahtijeva dodatnu pažnju i razumijevanje. Nadja ističe da su izazovi koje ovaj oblik roditeljstva nosi često emocionalno zahtjevni, ali i duboko ispunjavajući. Trudi se da svakom djetetu pruži podršku u skladu s njegovim individualnim potrebama, ne zanemarujući pritom ni sopstveno mentalno zdravlje.
Od javnih osuda do posvećene majke
U periodu nakon rođenja osmorki, Nadja se suočila sa brojnim osudama. Kritike su uglavnom bile usmjerene na njenu odluku da proširi porodicu dok nije imala stabilnu finansijsku situaciju. Mnogi su sumnjali u njenu sposobnost da brine o tolikom broju djece. Međutim, kako godine prolaze, Nadja se sve više prikazuje kao posvećena, odgovorna i izuzetno aktivna majka koja svakodnevno ulaže ogromnu količinu energije u odgoj svoje djece.
Danas rijetko govori o prošlim kontroverzama, već se fokusira na budućnost i na to kako svoju djecu može naučiti vrijednostima poput rada, discipline, poštovanja i ljubavi.
Briga o sebi: Trčanje kao terapija
Uz sve roditeljske obaveze, Nadja je pronašla način da se izbori sa stresom – fizička aktivnost postala je njen saveznik. Trčanjem se bavi svakodnevno, a često učestvuje u polumaratonima. Ističe da dnevno pređe i do 17 kilometara, jer joj ta rutina pomaže da sačuva psihičku ravnotežu i fizičku izdržljivost. Na taj način, ne samo da brine o sebi, već i svojim primjerom pokazuje djeci važnost zdravog načina života.
Kako danas izgledaju osmorke
Danas su osmorke Nadje Suleman tinejdžeri. Njihov život se odvija prilično daleko od reflektora javnosti, iako povremeno majka na društvenim mrežama podijeli trenutke iz njihove svakodnevice. Fotografije prikazuju djecu koja se bave školom, sportom, kreativnim aktivnostima i, što je najvažnije, odrastaju zajedno u atmosferi podrške i stabilnosti.
Iako su mediji i dalje znatiželjni da prate njihove živote, Nadja se trudi da svoju porodicu zaštiti od pretjerane pažnje i očuva privatnost svoje djece koliko god je to moguće.
Šta možemo naučiti iz njenog iskustva
Priča Nadje Suleman nije samo senzacija iz prošlosti. To je i priča o upornosti, snazi i svakodnevnom suočavanju sa izazovima koje mnogi ne bi mogli ni zamisliti. Njen životni put podsjeća nas da se roditeljstvo ne mjeri brojem djece, već količinom ljubavi, pažnje i truda koji roditelj ulaže.
Nadja nije savršena – kao ni jedan roditelj – ali njena priča nosi važnu poruku: uz odgovornost, posvećenost i organizaciju, moguće je izgraditi toplo i podržavajuće porodično okruženje, bez obzira na prepreke.
Zaključak
Nadja Suleman i njena porodica danas žive daleko mirnijim i uravnoteženijim životom nego što su to mnogi mogli da zamisle kada su osmorke došle na svijet. Njeno iskustvo nas uči koliko su važni disciplina, emocionalna snaga i svakodnevna briga – kako za druge, tako i za sebe.
U vremenu kada se često zaboravlja snaga majčinske uloge, Nadjin primjer podsjeća da istinska ljubav i posvećenost mogu oblikovati živote ne samo jedne osobe, već cijele porodice. Njena svakodnevna borba i trud da stvori dom pun razumijevanja, sigurnosti i međusobne podrške zaslužuju poštovanje i pažnju – ne zbog senzacionalnosti, već zbog stvarnih vrijednosti koje predstavlja.