– Sviđaš mi se. Zapravo… mislim da sam zaljubljen u tebe.
Djevojka ga je pogledala ozbiljno i upitala:
– Imaš li automobil?
– Trenutno nemam. Vozim bicikl, štedim za auto – iskreno je odgovorio.
– A kuću?
– Još uvijek ne. Živim s roditeljima dok završim fakultet i počnem da radim.
– Hmm… Pa ne znam onda. Mislim da bi trebalo da budem s nekim ko mi može pružiti sigurnost i stabilnost.
Zatečen i pomalo tužan, mladić je otišao kući i potražio savjet od svog oca.
– Tata, šta da radim? Rekao sam djevojci da je volim, ali ona me odbila jer nemam auto i kuću.
Otac se nasmijao i rekao:
– Sine moj, ako ti se stvarno sviđa i ako misliš da vrijedi, trudi se, uči, radi i ostvari ono što želiš. Kupiti auto i izgraditi kuću nije problem – to dolazi s vremenom.
Ali pamti nešto važno:
Prava osoba će biti uz tebe dok sve to zajedno gradite – a ne da te čeka na cilju.
Mladić se zamislio. Možda nije dobio ljubav odmah, ali je tog dana naučio vrijednu lekciju – da vrijednost čovjeka ne leži u onome što posjeduje, već u onome kakav je i čemu teži.
