Uvod
U posljednje vrijeme ponovno je aktuelizovana ideja o formiranju zajedničke arapske vojne sile, sličnoj NATO‑savezu. Pokretač ponovne rasprave je eskalacija regionalnih tenzija, posebno nakon izraelskog udara u Dohi, što je mnoge arapske zemlje navelo da razmišljaju o jačanju zajedničke odbrane i brzih reakcija u slučaju spoljnih prijetnji.
Šta se poznaje: prijedlog iz Egipta
- Povratak inicijative
Egipat predlaže da se formira vojska za brzo reagovanje koja bi štitila arapske države u slučaju napada. Inicijativa je prvi put pokrenuta 2015. godine na Arapskom summitu u Šarm el‑Šeiku, ali tada nije sprovedena u djelo zbog nesuglasica oko komandne strukture i baze. - Kapaciteti i organizacija
Prema izvještajima, Egipat bi dao značajan doprinos, predlažući da oko 20.000 vojnika bude stavljeno na raspolaganje savezu. Takođe, Egipat želi da sjedište zapadne operacije bude u Kairu, uz mogućnost rotacije komandovanja među državama članicama. - Odbrambeni karakter
Egipat i drugi zagovornici ističu da ova sila neće biti agresivna prijetnja, već odbrambeni mehanizam. Cilj je da ova snaga štiti države članice što brzo reaguje u situacijama kada je to potrebno.
Izazovi i prepreke
- Različiti interesi i neujednačeno povjerenje
Arapske zemlje imaju različite vojne kapacitete, različite percepcije prijetnji i istorijske nesuglasice. Komandna struktura, način finansiranja i koordinacija su veliki izazovi. - Sumnje oko motivacije i mogućih implikacija
Neki analitičari smatraju da bi formiranje takvog saveza moglo dovesti do novih konflikata ili dovesti do toga da pojedine države budu prisiljene da učestvuju u misijama koje ne smatraju svojim prioritetima. - Politička i geopolitička nelagoda
U regionu postoje zemlje koje ne žele da se uključe u savez koji bi mogao da bude usmjeren protiv nekih drugih država, bilo da su u pitanju susjedi ili zemlje sa kojima su političke ili vjerske tenzije. Iran je, na primjer, u prošlosti izražavao skepticizam prema inicijativama koje smatra nepravednim ili potencijalno provokativnim.
Potencijalne koristi
- Brža reakcija u kriznim situacijama
Imati zajedničke snage omogućava koordiniranu odbranu, mobilnost i efikasnost u slučajevima napada ili hitnih intervencija u regionu. - Jačanje strateške autonomije
Arapski savez mogao bi smanjiti zavisnost pojedinih država od vanjske pomoći i pružiti veći stepen samostalnosti u odbrani. - Preventiva i odvraćanje
Postojanje zajedničke vojne sile može djelovati odvraćajuće na potencijalne agresore, znajući da region ima okvir za kolektivnu odbranu.
Trenutno stanje i budući koraci
- Pre nego što se formalno uspostavi, važno je da se zemlje članice dogovore o strukturi, komandi, finansiranju i misijama koje će savez imati.
- Pravni okviri, međunarodni ugovori i interoperabilnost vojnih snaga su ključni – neophodno je usklađivanje standarda i procedure.
- Očekuje se da će arapsko‑islamski samit u Dohi biti prilika za dalju raspravu o ovom pitanju – kako bi se prikupila podrška, razjasnili detalji i testiralo koliko zemlje zaista žele da učestvuju.
Zaključak
Ideja o arapskom vojnom savezu po uzoru na NATO već je dugo prisutna, ali je do sada ostala na papiru zbog složenih interesa, tehničkih prepreka i političkih razlika. Ipak, trenutni regionalni kontekst – tenzije, sigurnosni izazovi i potreba za kolektivnom odbranom – daje ovoj ideji novi impuls.
Ako se sprovede mudro, uz jasne ciljeve, transparentne strukture i fer ulogu svih država članica, mogao bi donijeti sigurniji okvir za region. Međutim, bez pouzdanih mehanizama koordinacije i međusobnog povjerenja, prijedlog može ostati u sferi najava.
