Moj suprug i ja cijeli život živimo u jednom mirnom selu. Uvijek smo rado dočekivali goste – imamo posebnu sobu namijenjenu za njih, a ljeti se čak može spavati i na verandi. Uvijek smo smatrali da dom treba biti otvoren za sve dobre ljude, pogotovo za porodicu.
Imamo dva odrasla sina. Mlađi sin živi blizu i često nas posjećuje sa svojom porodicom. Stariji sin živi u Beogradu, ima privatni posao i rjeđe dolazi.
Kad god dođe sa suprugom i djecom, trudimo se da im boravak kod nas bude ugodan – od hrane do smještaja, sve pripremimo s posebnom pažnjom. Međutim, snaji nikada nije bilo posebno prijatno kod nas. Kaže da joj je dosadno na selu, da nema sadržaja za nju i da se brzo umori od boravka.
Prošle godine odlučili smo da mi budemo ti koji će doći u posjetu. Sin je znao za naš dolazak. Bili smo uzbuđeni što ćemo provesti neko vrijeme zajedno.
Međutim, čim je pala noć, ispostavilo se da za nas nije bilo mjesta u stanu. Sin nam je rekao da je za nas iznajmio sobu u hotelu. Snaja je smatrala da je tako najpraktičnije. Nije bilo prostora za diskusiju – taksi nas je čekao ispred zgrade.
Nismo pravili scenu. Samo smo otišli.
Ujutro smo shvatili da u okolini nemamo gdje ni doručkovati po pristupačnoj cijeni. Pokušali smo ponovo da ih posjetimo, ali svi su bili zauzeti svojim obavezama. Osjećali smo se kao da nismo dobrodošli. Nakon dvije noći u hotelu, odlučili smo da se vratimo kući.
Put kući bio je težak. Osjećanja su bila pomiješana: tuga, razočaranje, ali i tišina. Nismo željeli nikome pričati šta se desilo, jer nas je iskreno bilo sramota – ne zbog nas, već zbog same situacije.
Naš mlađi sin je, kada je čuo šta se dogodilo, reagovao burno. Pozvao je brata, ali od tada se njihova komunikacija zahladila. I naši kontakti sa starijim sinom su sve rijeđi. Nekada se samo čujemo na brzinu.
Ne tražimo ništa veliko – samo poštovanje i osjećaj pripadnosti. Odgajali smo svoju djecu s ljubavlju i mislili da je ta toplina nešto što se prirodno prenosi dalje.
Ali izgleda da nekada, koliko god se trudili, neke stvari ipak izmaknu kontroli.
