Marija Šerifović, jedna od najprepoznatljivijih muzičkih zvezda sa Balkana, u poslednje vreme sve češće govori o svojoj roditeljskoj ulozi. Tokom nedavnog televizijskog gostovanja, podelila je svoja razmišljanja o sinčiću Mariju, koji je postao centralna figura njenog života.
Novi prioriteti: život sa detetom
Marija je u više navrata istakla koliko se njen život promenio otkako je postala roditelj. Mali Mario rođen je krajem 2023. godine, a već od najranijih dana postao je inspiracija i snaga njegove majke.
Bez mnogo pompe i bez velikih najava, Marija je odlučila da se o ovoj temi oglasi tek kada je, kako kaže, „osećala da je vreme za to“. Fokus njenog izlaganja bio je – kako sama kaže – „na svakodnevnim stvarima koje roditeljstvo nosi“, a ne na spekulacijama koje su se povremeno pojavljivale u medijima.
Odgovornost i povezanost – u centru pažnje
Na pitanje o očinstvu, Marija je ostala diskretna, uz dozu humora i samopouzdanja koje je prate kroz karijeru. Umesto da se osvrće na detalje koji spadaju u privatnu sferu, pažnju je usmerila na ono što smatra najvažnijim – stabilan, topao odnos sa detetom.
“Nije uvek bitno čija je krv – bitna je povezanost, briga, i ljubav koju svakog dana pružate,” izjavila je u emisiji.
Njena rečenica izazvala je mnogo pozitivnih komentara i pohvala za iskrenost i zrelost u pristupu roditeljstvu.
Roditeljstvo kroz drugačiju prizmu
Marija nije skrivala da njen put do roditeljstva nije bio tradicionalan, ali i da je u tom procesu naučila koliko su strpljenje i istrajnost važni. Iako u regionu postoje različita tumačenja i pravni okviri kada su u pitanju alternativni načini zasnivanja porodice, Marija se trudila da u javnosti govori prvenstveno iz ličnog ugla – bez nametanja stavova.
Poruka ljubavi i prihvatanja
U svom poznatom stilu, kroz šalu i iskrene emocije, Marija je istakla da od deteta nema nikakva očekivanja osim da bude srećno i zdravo.
“Ako postane naučnik – biće mu Beverly Hills. Ako bude vulkanizer – meni će pripasti ceo Toš,” rekla je kroz osmeh.
Ova izjava oslikava njenu filozofiju roditeljstva – bez pritiska, bez stereotipa, samo uz stalnu podršku i ljubav.
Zaključak:
Marija Šerifović svojom iskrenošću i otvorenošću pruža primer drugačijeg roditeljskog puta, koji ne mora biti identičan tradicionalnim modelima, ali može biti podjednako ispunjen pažnjom i toplinom. U vremenu kada su različitosti sve prisutnije, njena poruka o ljubavi, razumevanju i poštovanju sopstvenog izbora ima dodatnu vrednost.