Danas se u tišini i dostojanstvu opraštamo od Halida Bešlića, čovjeka čiji je glas oblikovao generacije, a srce osvojilo i publiku i kolege. Na komemoraciji, pored porodice, prijatelja, kolega i poštovalaca, prisustvovao je i njegov ljekar, koji je duboko dirnuo prisutne svojim riječima.
Njegov govor nije bio samo medicinski osvrt na posljednje godine života jednog umjetnika. Bio je to iskren i emotivan hommage čovjeku koji je svojim djelovanjem ostavio neizbrisiv trag.
“O sebi je najviše govorio svojom skromnošću”
Pred sam početak komemoracije, doktor je stao pred prisutne i izgovorio riječi koje su mnoge ganule do suza.
“Kao i svi veliki ljudi, o sebi je najviše govorio svojom skromnošću i dobrotom. Bio je human, iskren i pošten. Nikada nije pravio razliku između bogatih i siromašnih. Pjevao je jednako pred pet ljudi kao i pred dvadeset hiljada.”
Ove riječi najbolje oslikavaju Halidovu ličnost. Iako je bio velika muzička zvijezda, ostao je prizeman, dostupan svima, bez trunke umišljenosti ili distance.
Devet dodatnih godina — dar ljekarske predanosti
Posebno emotivan trenutak bio je kada je doktor govorio o svojoj ulozi u Halidovom životu.
“Presretan sam što sam mu kroz svoju profesiju uspio pružiti još devet godina života. U tih devet godina on je usrećio mnoge ljude, snimio brojne pjesme, održao koncerte i ostao vjeran sebi i publici.”
Ta rečenica nosi težinu i zahvalnosti i tuge. Produžiti nekome život nije samo medicinski čin, već i ljudska odgovornost i čast. Devet godina koje su mnogima značile mnogo, bile su rezultat predanosti, truda i brige.
Posljednji dani i borba bez rezultata
Ljekar se prisjetio i Halidovih posljednjih dana, govoreći s tugom o neizbježnom kraju kojem su se obojica nadali da neće doći tako brzo.
“Na svom posljednjem koncertu u Banjoj Luci, spomenuo me je i zahvalio mi se. Bio sam s njim u bolnici, tražio sam lijek za ovo, slao rezultate u Ameriku, Rusiju, Njemačku… Nažalost, bolest je uzela maha. Nije bilo spasa.”
Pokušaji da se pronađe lijek u svim krajevima svijeta nisu urodili plodom. Ipak, to nije umanjilo vrijednost napora, niti ljubav i poštovanje koje je Halid imao prema svom doktoru. Bio je zahvalan, čak i u najtežim danima.
“Donio sam mu darove koje je volio. Jako sam tužan. Ne znam šta da kažem.”
U tim riječima čuje se ljudska nemoć pred gubitkom, ali i ogromna privrženost pacijentu koji je bio mnogo više od toga — prijatelj, simbol i inspiracija.
Odlazak velikana
Halid Bešlić je iza sebe ostavio bogatu muzičku ostavštinu, ali i još važnije — ljude koji ga pamte po njegovoj ljudskosti. Njegov doktor je samo jedan u nizu onih koji su imali privilegiju da ga upoznaju i zavole kao čovjeka, a ne samo kao izvođača.
U svijetu gdje se često zaboravlja suština čovjeka iza javne ličnosti, Halid je ostao dosljedan sebi — do posljednjeg daha. Njegova skromnost, ljubaznost i otvorenost prema svakome ko mu se obratio ostaju kao vječna poruka: veličina čovjeka ne mjeri se njegovom slavom, već srcem.
Zaključak: Halid Bešlić nije bio samo muzička zvijezda. Bio je simbol dobrote, čovjekoljublja i jednostavnosti. Njegov ljekar, koji mu je produžio život za devet godina, danas nije govorio kao doktor, već kao neko ko je duboko poštovao čovjeka koji je znao da bude velik — i na sceni i u životu.
